TRENING S OSOBAMA S POTEŠKOĆAMA U RAZVOJU

Svakoj osobi pa tako i osobama s poteškoćama u razvoju je potrebna nekakva vrsta tjelesne aktivnosti. Bavljenjem sportom osoba podiže razinu svoga zdravlja s ciljem unaprjeđenja svojih životnih navika na bolje. Tjelesnom aktivnošću odnosno treningom može se pozitivno utjecat na razne komponente u životu osoba s posebnim potrebama.  Dobri utjecaj ima na povećanje samopouzdanja, razvijanje samostalnosti i pomoći u grupi, socijalizaciji, koncentraciji, motorici, a ponajviše na zadovoljstvo prije, za vrijeme i nakon treninga. 
Trening kod osoba s poteškoćama u razvoju ima veću važnost nego kod prosječnog čovjeka, ne samo zbog očuvanja fizičke kondicije i pokretljivosti već i zbog ostvarivanja komunikacije odnosno prilagodbe s društvom.


TJELESNA AKTIVNOST ZA OSOBE S POTEŠKOĆAMA 


Da bi ostvarili određeni cilj kod osobe s poteškoćama potrebno je razumjeti njihovo stanje i stil života. Najveći problem današnjice je “sjedilački način života”, veliki unos kalorične hrane te smanjena količina kretanja što dovodi do povećanja tjelesne mase i u većem broju slučaja do pretilosti te povezanih kroničnih bolesti. „Kretanje u djece s poteškoćama nerijetko je povezano s većim metaboličkim, kardiorespiratornim i mehaničkim utrošcima u usporedbi s djecom koja nemaju poteškoće.“ (Mišigoj-Duraković, Duraković, 2014). Općenito, djeca s poteškoćama u razvoju su manje uključena u tjelesne aktivnosti, imaju manje prilika kod odabira različitih sportova. Bitno je uključiti njihove roditelje, te ih osvijestiti o važnosti tjelesnog vježbanja.


ISTRAŽIVANJE


Na temelju teme, u nastavku je navedeno istraživanje “Utjecaj prilagođenog karate programa u tretmanu osoba s poteškoćama u razvoju”.
Salapura (2018) u svom istraživanju je na uzorku od 15 adolescenata s umjerenim intelektualnim poteškoćama primjenio program prilagođenog karatea od 12 tjedana. Glavni cilj istraživanja je kvantitativna i kvalitativna promjena motoričkih i psiho-socijalnih osobina nastalih pod utjecajem specifičnog programa karatea. Prije i poslije tretmana procjenjen je razvojni nivo općih i specifičnih znanja motorike kod ispitanika. Odrađeni su različiti testovi za razvoj motorike, samoinicijativnosti i ustrajnosti te testovi socijalne interakcije. Dok kod specifičnih znanja je korištena skala, od 0-4, gdje je praćeno izvođenje precizno definiranih elemenata karatea. Na osnovu podataka s inicijalnog testa izvršena je homogenizacija grupe i provjereno je da li su spol i dob značajni faktori diskriminacije ispitanika. Rezultatima je vidljiv pozitivan utjecaj navedenog programa karatea na psiho-fizički razvoj ispitanika. Također, ustanovljen je i statistički značajan napredak općeg fizičkog razvoja, socijalne interakcije i specifičnih (karate) sposobnosti. Spol i dob ispitanika nisu imali statistički značajan utjecaj ni na jednu promjenu nastalu tijekom 12 tjednog programa. To nam dokazuje da osobe s poteškoćama u razvoju nije potrebno razdvajati po spolu i godinama tijekom tjelesnih aktivnosti.


MOJE ISKUSTVO KAO TRENERICA


Prošlo je točno godinu dana da sam trenerica Stelli, osoba s Down Sindromom. Njen najveći cilj je mršavljenje i na dobrom smo putu. Uz Stellin trud, želju i neodoljivim osmjehom na licu uspjela je za sada skinuti 6 kilograma! 
Osobe s Down Sindromom imaju smanjenu napetost mišića odnosno mišićnu hipotoniju, te mali napredak kod izvođenja vježbi je zapravo veliki. Također, postoji veći rizik od urođenih bolesti ili se kasnije pojave, poput srčanih bolesti, bolesti štitnjače, problemi sa sluhom i vidom te probavnim sustavom,… 
Smatra se da je takvoj djeci potrebna dodatna pažnja tijekom odrastanja, različiti dodatni tretmani, te posebna metoda učenja kako bi se puni potencijal izvukao iz njih.


TRENING SA STELLOM


S obzirom na Stellin zacrtani cilj, treningom mišićne izdržljivosti ćemo ga i ostvariti, naravno svaku vježbu odrađujemo do one mjere dokle joj nije teško. Na samom početku krenili smo raditi bez rekvizita (bućice, girje, medicinke, konop,..), a sada kilažu svakog rekvizita iz treninga u trening povećavamo. Veliki napredak je vidljiv kod kondicije, izdržljivosti, isto tako kroz razne poligone radimo na razvoju koordinacije i agilnosti što uvelike pomaže u njenom razvijanju motorike. Najveća Stellina motivacija je atmosfera na treningu, nikada nismo same u dvorani, svi su je zavoljeli i svakome izmami osmjeh na licu! 


 

ZAKLJUČAK


Na temelju istraživanja i vlatitog iskustva sa Stellom, smatram da se osobe ne bi trebale dijeliti u skupine te s takvim pristupom osobe s poteškoćama će se osjećati prihvaćeno od strane drugih i brže će napredovati u ostvarivanju svoga cilja. Također, svaka osoba ima jednaku priliku baviti se sportom odnosno tjelesnom aktivnošću. Vidljiv je pozitivan utjecaj kod oba primjera, od razvoja samopouzdanja do razvoja motorike i kondicije, a najveći uspjeh je zadovoljstvo prije, za vrijeme i nakon treninga.
 


Ključne riječi: osobe s poteškoćama , Down sindrom , tjelesna aktivnost , motivacija

Broj pregleda: 395