Što je zapravo kondicija? Često se pojam kondicije povezuje s aerobnim aktivnostima kao što su hodanje, trčanje, vožnja bicikla, plivanje, itd. Tjelesnu kondiciju definiramo sasvim drugačije: to je stanje zdravlja, odnosno sposobnost obavljanja pojedinog sporta, svakodnevnih aktivnosti i ostalih zanimanja. Prije industrijske revolucije, kondicija se definirala kao sposobnost da se svakodnevne aktivnosti izvedu bez pretjeranog osjećaja umora. Danas, možemo reći da je kondicija jednog sportaša ili rekreativca razina funkcionalnih i motoričkih sposobnosti. Motoričke sposobnosti određuju mogućnost različitih motoričkih manifestacija, dok funkcionalne sposobnosti određuju učinkovitost sustava za iskorištavanje energije pri obavljanju rada u različitim režimima. Što se tiče sportaša, ne postoji jedinstvena formula kondicijskog treninga, već se kondicijska priprema dodatno odrađuje sa sportašima da bi poboljšali njihove sposobnosti u korist sporta koji treniraju.

KONDICIJSKI TRENING

Kondicijski trening definitivno treba izdvojiti kao posebno važan segment sportske pripreme jer, osim što utječemo na održavanje i unaprjeđivanje funkcionalnih I motoričkih sposobnosti, utječemo na morfološke karakteristike, odgađamo sportašev umor, ubrzavamo sami oporavak i utječemo na smanjenje rizika od ozljeda. O specifičnosti sporta ovisit će i odabir sadržaja, metoda, opterećenja, trenažne opreme i njihova distribucija u različitim ciklusima pripreme. Prednost kondicijskog treninga sa sportašima je ta što su sportaši najčešće jako motivirani i fokusirani na natjecateljsku fazu i izvedbu, i svjesni su da se kondicijski dio treninga odrađuje za njihovo dobro.

KOJI SU TIPOVI KONDICIJSKOG PROGRAMA?

Osim što smo u kondicijskom dijelu usmjereni na razvoj i poboljšanje motoričkih i funkcionalnih sposobnosti i morfoloških karakteristika, programe možemo podijeliti na nekoliko faza: razvojni program, održavajući program, regeneracijski program, prevencijski program.

RAZVOJNI PROGRAM

Samo ime nam kaže da je cilj programa stvoriti nekakav adaptacijski razvoj na višoj razini od one na kojoj se sportaš nalazio prije programa. Koriste se različiti trenažni operatori, vježbe i metode koje predstavljaju za sportaša submaksimalna i maksimalna opterećenja s ciljem razvoja osobina i sposobnosti na višoj razini od početne. Ovaj program je bitno završiti prije natjecateljske faze da bi sportaš imao vremena za odmor, pošto su maksimalna i submaksimalna opterećenja zamorna kako za mišićno-koštani tako I za živčano-mišićni sustav.

ODRŽAVAJUĆI PROGRAM

Svrha I zadaća ovog programa je upravo održavanje onoga što smo izazvali razvojnim programom. Cilj nam je održati organizam sportaša što bliže stanju koje je ostvareno, jer je sportaš nakon dobro organiziranog razvojnog programa u najboljem stanju. Ovaj program provodimo uoči natjecanja. Slične su mu karakteristike kao kod razvojnog programa ali moramo dozirati opterećenje i trenažne operatore da sportaš ne bi ušao u stanje opadanja sposobnosti.

REGENERACIJSKI PROGRAM

Ovim programom zapravo ubrzavamo opravak nakon teških treninga ili natjecateljske faze. Nerijetko se događa opadanje nekih motoričkih sposobnosti kada sportaš dođe do vrhunca i zamori se, stoga i postoji regeneracijski program koji utječe na živčano-mišićni sustav i vraća ga na “tvorničke postavke”. Ovaj program je također neizostavan u svakoj kondicijskoj pripremi, jer sportašima omogućuje brzi reset i priprema ih za nove sportske obaveze.

PREVENCIJSKI PROGRAM

Prevencijski program koristimo s ciljem unaprjeđenja lokomotornog sustava sportaša, odnosno smanjujemo rizik od ozljeda ili ublažavamo posljedice akutnih ozljeda koje su se dogodile za vrijeme sportske izvedbe (natjecanja) ili nekih težih i zamornijih treninga. Prevencijom utječemo na mišićna i vezivna tkiva, i ne koristimo ju samo nakon što sportaš osjeti određene nedostatke prilikom sportske izvedbe, već bi ovaj program trebao biti korišten prije svakog prethodno navedenog.

PROGRAMIRANJE

Raspored korištenja razvojnog, održavajućeg, regeneracijskog i prevencijskog programa ovisit će isključivo o sportu u kojem se djeluje. Svaki sport ima svoje faze i rasporede natjecanja, i uloga kondicijskog trenera je ta da dobro ocijeni i pripremi koliko je koja faza sportašu potrebna. Svaki sportaš, baš kao i svaki sport, je jedinka sama za sebe i upravo im se tako treba pristupati. Važno je napomenuti da je u svim sportovima i svim fazama potrebno u najvećem postotku zastupiti prevencijski program. Razlog tome je što sportaši najčešće imaju preveliku želju i natjecateljski su nastrojeni pa često idu preko svojih granica u svim fazama priprema, a upravo ih i svaka najmanja ozljeda demotivira i dovodi do psihološkog pada.

TEHNIKA PRIJE SVEGA

O kojem god sportu je riječ, potrebno je prije svakog programa i ulaska u pripremnu fazu usavršiti tehničku izvedbu određenog motoričkog zadatka. Svaki trener bi od svog sportaša trebao zahtijevati visoku razinu naučenosti i usavršenosti svih trenažnih sadržaja koji će biti primjenjivaniji u procesu. Naravno, trebamo pripaziti da su sadržaji korisni i da se od njih može očekivati nekakav transformacijski efekt. Bez obzira koju metodu koristite, koliko benefita razvijate ili na kojoj motoričkoj sposobnosti radite, važno je jedno: pravilna izvedba! Bez pravilne izvedbe nema ni progresije.

ZAKLJUČAK

Konačni cilj svakog kondicijskog trenera je taj da rezultati kondicijskog treninga dođu do punog izražaja i da se karijere sportaša produže što je više moguće. Prije svega pazimo na to da sportaš ostane zdrav i funkcionalan i da bude motiviran do samog kraja sezone, neovisno u kojem sportu djelujemo. Ne postoji čarobna formula za poboljšanje kondicije, već se zadana baza prilagođava svakom sportu s ciljem poboljšanja motoričkih i funkcionalnih sposobnosti, te morfoloških karakteristika.


Ključne riječi: kondicija, snaga, brzina, izdržljivost, sport,

Broj pregleda: 256